MLADEN BRATOŠEVIĆ Mladen Bratošević međunarodni je sudac, hrvatski predstavnik u međunarodnim sudačkim asocijacijama te dugogodišnje prvo ime šahovskog suđenja u Hrvatskoj. Mladen je i predsjednik novoosnovane Udruge hrvatskih šahovskih sudaca. Naravno, teme razgovora s Mladenom bit će vezane uz šahovsko suđenje i novoosnovanu sudačku udrugu.

1.        U Rijeci je, tijekom listopada, utemeljena Udruga hrvatskih šahovskih sudaca. Koji su temeljni ciljevi ove Udruge i na koji način će provoditi iste?

Dugo godina se postavljalo pitanje da li osnovati udrugu šahovskih sudaca ili dijelovati kao Odbor šahovskih sudaca. 1997. godine za vrijeme Europskog prvenstva u Puli je održana Skupština sudaca na kojoj je osnovana Udruga šahovskih sudaca, ali iskreno rečeno nije postojalo puno volje da ista i saživi pa nikad nije registrirana. Danas vjerujem da je došlo vrijeme kad HUŠS može saživiti i podići kvalitet šahovskog suđenja u Hrvatskoj što je i temeljni cilj Udruge.

2.        Kako danas postati šahovski sudac i planira li se na neki način uvesti vrednovanje kvalitete šahovskih sudaca?

Način postanka šahovskim sucem je uvijek isti. Kandidat se prijavi na jedan od seminara koji se svake godine održavaju širom Hrvatske i sa položenim ispitom dobije početno sudačko zvanje – klupski sudac.

Suci su rangirani kroz pet sudačkih rangova ali kao i u svim sudačkim udrugama vršit će se provjere sudaca i izdavanja licenci. Ovakve provjere znanja obavezne su za sve suce jednom u dvije godine bez obzira na rang. Za formiranje rang liste trebat će dosta vremena, jer pored ovih provjera ocijenu o nečijem znanju može se dati samo prateći njegov rad na natjecanjima. Ovo naravno nije nimalo lako, jer mi nemamo delegate pa je ocijenjivanje suđenja znatno teže nego u drugim sportovima.

3.        Koje su temeljne osobine koje mora imati suvremeni šahovski sudac?

Današnji šahovski sudac znatno se razlikuje od sudaca kakvi su bili na mojim počecima. Zahtjevi FIDE, za FIDE i međunarodne suce najbolje ilustriraju sliku današnjeg suca. Današnji suci ne mogu se ni zamisliti bez osnovnih informatičkih znanja, program za uređivanje teksta, program za izradu tabelarnih prikaza i služenje elektroničkom poštom i naravno poznavanje programa za parovanje odobrenih od FIDE. Danas se od šahovskog suca traži znatno bolje poznavanje jezika FIDE a za međunarodne suce je obavezno znanje engleskog jezika. Ovo bi bilo ono što današnjeg šahovskog suca razlikuje od sudaca koji su sudili prije dvadesetak godina i prije.

Ono što je najbitnije i što se doista teško stječe to je sudačko znanje i njegovo snalaženje u spornim situacijama. To se može naučiti jedino kroz praktični rad suđenjem u dobrim sudačkim timovima, stalnim učenjem i pračenjem izmjena u pravilnicima FIDE i HŠS.

4.        Toliko o sudačkoj organizaciji i šahovskim sucima, a sada malo više i o nekim konkretnim, ponekad dvojbenim situacijama.  Sve je veća uporaba digitalnih satova. Isti pružaju dodatne mogućnosti, ali donose i neke nejasnoće. Npr. Digitalni sat, za razliku od analognog, vrlo jasno pokazuje kojem igraču je zastavica prva pala ukoliko su pale obje zastavice. Kako će se u takvom slučaju postaviti sudac. Hoće li uvažiti znak na digitalnom satu ili će odlučiti da su obje zastavice pale kao što je dosad bio slučaj kod analognih satova?

Da bi se odgovorilo na ovo ili bilo koje slično pitanje potrebno je definirati o kojem tempu igre se radi. Postupak nije isti za turnirske partije i za ubrzani šah.

Ako se desi da su obje zastavice pale u turnirskoj partiji ukoliko se može utvrditi koja je zastavica prije pala partiju gubi igrač kojem je zastavica prije pala. Naravno da se na elektroničkom satu to uvijek zna, jer se igraču kojem je zastavica pala pojavi znak «-«. Sudac treba utvrditi kome je prije pala zastavica i kad se rabi mehanički sat.

Ako se radi o ubrzanim ili brzopoteznim partijama tada bez obzira da li se zna kome je zastavica prije pala, ako su obje zastavice pale, partija je remi.

Vjerovatno će se mnogi upitati zašto nije isto pravilo u oba slučaja?

Turnirske partije u vremenskim oskudicama su uvijek pračene od sudaca kojih treba biti dovoljno na svakom ozbiljnijem turniru i sudac može utvrditi činjenično stanje. Kod ubrzanih turnira suci ne mogu popratiti sve cajtnote pa bi često morali donositi odluke gdje im akteri nude proturiječne izjave a obje zastavice su pale.

5.        Svaki dan se javljaju novi digitalni satovi na tržištu. Isti imaju i sve više različitih mogućnosti. Očito je da sudac ne može biti detaljno upoznat sa svim vrstama satova, a nigdje nije propisana niti ograničena vrsta satova za šahovsko natjecanje. Što treba učiniti sudac kada se susretne sa situacijom da ne poznaje dovoljno sat koji je osigurao organizator ili jedan od igrača?

Ovo je doista ozbiljan problem u našoj praksi. Kada se raspisuju turniri najčešće se napiše da je igrač dužan donjeti ispravan elektronički sat i ne uvjetuje se tip sata. Kako u prepunim salama igrači dolaze neposredno pred početak partije često suci primjete poneki sat koji prvi put vide pa naravno da nisu upoznati kako se rukuje s njim. Igrači obično započnu s igrom bez da se upoznaju na koji se način zaustavlja takav sat pa nastaju problemi kad se u vremenskoj oskudici treba reagirati. Kad se meni desi takav slučaj zatražim od vlasnika upute kako bi se upoznao sa satom, a nakon partije tražim od njega da me uputi u rukovanje s njim. Problem je što kad uzmete upute a nemate sat na kojem bi isprobali to što čitate teško shvatite kako radi. Slijedeći problem je što su upute od nekih satova jako loše a njihovi vlasnici ni sami ne znaju rukovati sa satom kojeg su donjeli. Mislim da bi se trebalo ograničiti na nekoliko vrsta afirmiranih proizvođača i navesti u raspisu koji su to satovi, a ne da svak može donjeti na natjecanje što ga je volja.

Na natjecanjima gdje organizator osigurava i satove za igru ovog problema nema, jer se organizator opredjeli za jednu vrstu i to dobro poznatih satova.

6.        Različite su rasprave o taksama za šahovske suce. Suci smatraju da su one male, a klubovi smatraju da su prevelike. Što Vi mislite o tome?

Moje mišljenje je da su sudački honorari za naša najznačajnija natjecanja dosta niski i da bi trebali sa HŠS postići povoljniji dogovor po kojem bi se suđenje bolje plaćalo. Naravno HUŠS mora kvalitetno obaviti povjereni joj posao. Da bi na značajnim natjecanjima sudili oni najbolji potrebno je što prije provesti licenciranje sudaca i da isključivo suci sa A liste sude najznačajnija natjecanja ali i da za to budu bolje plaćeni.

Klubovi koji plaćaju suce za suđenje na ligaškim mečevima taj izdatak gledaju kao trošak koji bi naravno želili da je što manji, a kvalitetne suce je teško pridobiti za ovakve honorare.

7.        Recite nam nešto o tome kako funkcioniraju šahovski suci u drugim državama, kako su organizirani i slično?

Koliko je meni poznato u okolnim zemljama suci nemaju svoje Udruge već imaju Odbore sudaca. Slovenci jedino imaju stalne i uhodane provjere pa se tamo zna tko je aktivan i koliko zna. O potrebi provjera međunarodnih sudaca često se raspravlja i na sastancima  Vijeća sudaca FIDE, ali još nije pronađen jednostavan i jeftin model kojim bi se napravila jednobrazna provjera. Jednobrazna provjera koju bi provela FIDE bila bi dosta skupa za suce, ali na razini jedne države kao što smo mi to se da provesti bez većih troškova za pojedinca.